Petočlana porodica Rustema Sinanija, koji je prije 17 godina izbjegao iz okoline Peći, zbog teškog siromaštva i nemogućnosti da plaća kiriju, do prije par dana je živjela praktično na ledini. On i njegova supruga Fatima, koja je u drugom stanju, sa troje maloljetne djece od kojih najstarije ima svega pet godina, ostali su bez krova nad glavom nakon što im je stanodavac dao otkaz zbog duga od preko 700 eura.
– Do prije nekoliko dana živjeli smo pod nailonom sve dok nisu počele jutarnje hladnoće. Onda me je brat pozvao da pređemo kod njega u kolibu u kojoj živi sa suprugom i četvoro male djece. Oni, kao i mi, takođe nemaju ničega, osim golih duša. Kolibu im je ustupio na korišćenje bez nadoknade dobročinitelj Ajet Nurković – kaže Sinani.
U kolibi od svega nekoliko kvadrata, koja prokišnjava i u kojoj nema vode, kupatila niti namještaja, sada boravi jedanaestočlana porodica. Rustem kaže da njihova djeca imaju samo jedan obrok dnevno.
- Muka me je natjerala, pa sam zbog djece i supruge prihvatio bratovu ponudu da ih sklonim od vjetra. Vodu donosimo sa česme koja je udaljena oko kilometar. Šporeta nemamo, a ni drva, kako bismo ugrijali djecu, koja su više gladna nego sita. Primam oko 160 eura socijale, a brat nema nikakvih primanja. Najviše sam zabrinut za suprugu koja je u drugom stanju i trpi hladnoću i nemaštinu. Sada kada kiša pljušti kao iz kabla borimo se sa vodom koja danonoćno lije po nama. Noću smo prinuđeni da se štitimo nailonima kako ne bismo kisnuli. Ovakav život ne bih poželio nikome – jada se Sinani.
On kaže da je ranije bilo posla, pa je puno radio i mogao je da zaradi, što potvrđuju njegove žuljevite ruke.
- Dok sam radio mogao sam da plaćam kiriju, ali sada nema posla. Obraćao sam se za pomoć lokalnoj upravi ali tamo niko neće ni da čuje za moje probleme. Niko ne želi ni da me sasluša, a nakon višesatnog čekanja jednostavno mi kažu da ne mogu da mi pomognu i okrenu glavu na drugu stranu. Vodio sam i porodicu pred zgradu Opštine, ali ni tada se niko od nadležnih nije smilovao na nas. Iako imamo status izbjeglica nema nikoga ko bi poveo računa o nama da nas barem upita kako živimo i imamo li hljeba. U Centru za socijalni rad su mi rekli da nemaju načina da mi pomognu, ali su mi kazali da napišem zahtjev koji će oni proslijediti resornom ministarstvu ne bi li mi neko pomogao u ovim, za mene i moju porodicu, izuzetno teškim trenucima – jada se Rustem.
On je pozvao nadležne državne institucije, ljude dobre volje i humaniste da pomognu njegovoj djeci na bilo koji način kako bi im obezbijedio topli dom, jer, kaže, „zima je na pragu, a djeca su gladna i željna sna i toplog doma”.V.Ra.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.